Dok nas hrđa ne rastavi

Sjećam se kada je jednom prilikom poznati filozof House spomenuo kako je jedan drugi poznati filozof Jagger rekao kako “Ne možeš uvijek imati sve što poželiš.” Što je sranje, ali je ujedno i istina za većinu smrtnika. Ono što sam želio bio je Chromagov Rootdown B.A. ili Konin Honzo. Recimo da sam puno više naginjao Honzou zbog mogućnosti single speed-iranja. Proračun mi je dopuštao da uz ramu kupim drugu najskuplju stavku, a to je vilica. Ostatak dijelova morao bih kupovati kako bi financijska situacija dopuštala. To znači da bih u najboljem slučaju zapedalirao tek u jesen slijedeće godine. Dakle, mogao sam godinu dana slagati bicikl koji želim, ali zapravo ne trebam ili, kupiti bicikl koji trebam i pedalirati već slijedeći tjedan. Stoga sam kupio Koninog Unita. Po treći put.

Unit 2 o'clock

Prvi Unit bio je 29″ eksperiment; drugi je bio djelomično povoljna prilika, djelomično nedostatak sredstava i djelomično ishitrena kupovina. Moj treći Unit je, kako se ispostavilo, točno onakav bicikl kakav sam trebao. Ni manje ni više. Nakon nekoliko razgovora sam sa sobom, koje jesam ili možda nisam obavio, uspio sam teškom mukom biti iskren prema sebi i prihvatiti ono što je prilično očito: ne trebam bolji bicikl od Unita. Ta je “spoznaja” sa sobom donijela nevjerojatno olakšanje. Siguran sam da mnogi ljudi nisu iskreni prema sebi kada su u pitanju bicikli. U biti, ljudi su općenito rijetko iskreni prema sebi. Ali pretpostavljam da ima manji broj ljudi koji to jesu. Jesu li bili takvi od početka, tj. od prvog bicikla? Ili im je trebalo “malo” vremena, kao meni? Ne znam i vjerojatno neću saznati jer to je jedna od stvari koju ljudi rijetko priznaju. Ali osjećaj je neobičan. Kako bih ga najbolje opisao?

Recimo da vas tjera pišati kao nikada u životu. Vaš mjehur je svojom veličinom potisnuo sve ostale organe. Imate problema s disanjem zbog veličine mjehura. Ali, iz nekog razloga ne smijete pišati. Možda vas je sila zatekla baš u blizini dječjeg igrališta punog djece. Uglavnom, morate zadržati nezadrživo. Izbjegavate svaki suvišni pokret i trudite se ne misliti na bilo što tekuće. Naravno, u tom trenutku vam kroz glavu prolazi reklama za mineralnu vodu, kanjon Neretve ili voda koja iz čista mira curi iz slavine. Imate dojam da vam pritisak raste i u očnim jabučicama. Kada nakon pretrpljene agonije konačno smijete pustiti sve ono što ste čuvali protiv svoje volje, osjećaj je nevjerojatan. Olakšanje. Spokoj. Zen. Prihvaćanje. Predaja. Ne mislite na ništa. Odjednom ste jedno sa svijetom oko vas. U nekoliko trenutaka postigli ste ono za što Tibetanskim svećenicima treba cijeli život. Ili nekim drugim riječima, prihvatio sam istinu i stvarno volim svoj novi bicikl.

Kao i uvijek, promijenio sam intimne dijelove i stavio kraću lulicu, ali sve drugo ostalo je nedirnuto i biti će takvo dok ne dotraje. Jedini apgrejd kojeg vidim u Unitovoj budućnosti je vilica sa suspenzijom, jer kruta vilica ni na koji način ne pridonosi mojim zglobovima 80-ogodišnjaka.

Otprilike sam znao što kupujem, jer imao sam iskustva s Unitima i znao sam da je Kona tijekom godina odmaknula Unita od XC bicikla kakav je bio i učinila trail biciklom. Ili modernim XC biciklom, ako je suditi po trendovima i smjeru u kojem ide geometrija novih XC bicikala. To u Unitovom slučaju znači da su ga razvukli, skratili seat tube i smanjili kut vilice. Sve je to bilo lijepo i logično dok nisam sjeo na bicikl i počeo voziti. Svi bicikli koje sam vozio do sada bili su nezahvaćeni geometrijskim trendovima od posljednje dvije, tri godine i bili su prilično, hm, kompaktni. Pogotovo Evil. Ali bio sam naviknut na taj položaj i nisam gledao na nedostatak prostora kao nedostatak.

Prvi dojam na novom Unitu bio je vrlo čudan i to ne na dobar način. Bicikl je došao s lulicom od 70 mm koju sam zamijenio onom s 50 mm i još uvijek je bio duži od svih drugih bicikala na kojima sam sjedio. Trebalo mi je malo vremena da se naviknem na čari moderne geometrije, ali sada kad jesam, ne vidim kako bih se ikada vratio na bicikl “pogrbljene” geometrije. Također, teško mi je zamisliti i kako bi bilo voziti bicikl sa još duljim reachem od Unitovog. Nisam siguran da su krajnosti u koje idu neki proizvođači najbolja ideja, ali ostaviti ću neinformirane tvrdnje za neki drugi post.

Drugačija geometrija pridonosi drugačijem karakteru ovog Unita, u odnosu na dosadašnje Unite. Namjerno nisam upotrijebio pojam ‘agresivan’ jer mi nema smisla nazivati bilo koji bicikl agresivnim zbog njegove geometrije. Tehnički, ako ga se tako vozi, svaki bicikl može biti agresivan. Baš kao i svaki pas, zahvaljujući svom glupom vlasniku. Uglavnom, odabir komponenata također ga udaljava od XC-a. Tako je Kona ove godine koristila Ardent umjesto Ikona i obruče sa 25 mm unutrašnje širine. Što je jako lijepo od njih.

Unit još uvijek dolazi kao single speed i što se mene tiče, ostati će takav. Nakon višegodišnjih eksperimenata u kontroliranim uvjetima, kao i u surovim bespućima Istočne Slavonije, znanstvenom metodom pokušaja i pogreške došao sam do savršenog omjera između prednjeg i stražnjeg lančanika koji mi omogućuje savladavanje svih izazova koje mogu pronaći u krugu od 100 kilometara, i sve to uz najkraći stražnji centar od 434 mm. Posljednje tri godine s jednom brzinom potpuno me pokvarilo za bilo kakav mjenjač. Vjerujem kako me jedino bolest i godine mogu natjerati da se ponovo zamaram s mjenjačem.

Unit 4 o'clock

Na kraju, neobično mi je drago što sam kupio vjerojatno najbolju verziju Unita do sada, prije nego su Konjani odlučili od Unita naptaviti pomodni Plus kompromis. Što se kombinacije boja tiče, nekima se sviđa. Nekima ne. Jedan vrlo muževan poznanik rekao je da izgleda gay. Podsjeća i na jednu od ljutih ptica. Sjećam se da je i Ritchey nekada imao nešto slično. Dok visi na zidu u garaži, izgleda kako koktel. Ili zalazak sunca. Ili uzorak urina s nekakvim talogom. Što se mene tiče, zadovoljan sam. Ova kombinacija boja ne bi bio moj prvi izbor, ali mogu živjeti sa svojim gay sladoledarskim biciklom.

Fotografije: Neradnik

3 Komentara

  • čitatelj1

    13/08/2016 u 15:27 Reply

    stavi brzine na to i brze gume- zivis u Slavoniji i vozis po ravnom više manje. painthob je izvrstan inače.

  • Neradnik

    13/08/2016 u 16:00 Reply

    To što vozim po više-manje ravnom i jeste jedan od malo razloga zašto imam samo jednu brzinu. Ardent je brza guma. Možda ne kao Ikon, kojega sam imao na prošlom Unitu, ali svejedno brza. Ako si mislio da na brdski bicikl stavim nekakve slickove, to se neće dogoditi. Staviti gume za gradski bicikl na brdski bicikl je ravno spolnom odnosu sa sestrom. Ili bratom.

  • Neradnik

    13/08/2016 u 16:11 Reply

    Ali hvala na komplimentu. I meni se sviđa paleta boja.

Objavi komentar