Greška u Matrixu

Znam da bi bilo pravilno napisati ‘matrica’, ali mrzim hrvatske prijevode pojedinih riječi. Matrica je jedan od njih. Ali to je manje bitno. Želim pisati o drugim stvarima.

Ljudi vole gledati stvari iz prespektive prvog lica; ja sam također jedan od tih ljudi. Pogotovo kada je u pitanju vožnja bicikla. Do nedavno je većina videa iz te perspektive bila teško gledljiva jer je kamera bila fiksirana na kacigu, ili na nekakav pojas koji bi vozač stavio na sebe ili na upravljač bickla. Rezultat bi bila snimka iz prespektive predmeta na koji je kamera pričvršćena. Drugim riječima, dobili bi uvid u život kacige, trupa vozača ili nekog dijela bicikla, ne obavezno i ono što smo zapravo htjeli vidjeti.

Onda se netko dosjetio iskemijati gimbal za tzv. “akcijske kamere”. Da nisam sjedio, pao bih na guzicu kada sam prvi puta vidio snimku napravljenu uz pomoć nekakvog stabilizatora. Ubrzo su gotovo svi počeli koristiti ovakav ili onakav gimbal kako bi njihov video izazivao što manje vrtoglavice i mučnine. Kao npr. Nate Hills. On je čovjek kojeg redovito pratim na Jubitou i koji se trudi naći na što atraktivnijim lokacijama. Vozi na stazama koje većina nas neće posjetiti za života i gotovo uvijek u kadru ima ljude koji znaju voziti.

Ovo je video od prije nekoliko tjedana. Lokacija možda nije prestižna kao neke na kojima se našao, ali staze su mi zapele za oko jer izgledaju jako neloše.

Također prije nekoliko tjedana pogledao sam prilično loš film. Ne preporučam, osim ako imate viška života koji vam ne treba. Ali ima nekoliko stvari iz filma koje ću spomenuti. U filmu su se razbacivali minijaturnim kamerama koje je bilo moguće nakeljiti bilo gdje i u jako velikom broju, a da to nitko ne primjeti. UHD ide u paketu. To bi navodno trebalo pomoći u borbi protiv zločina i trebali bi biti u mogućnosti baciti oko na stvari koje zli ljudi žele sakriti od pogleda. Naravno, tu su i neke druge praktične strane. Jedna od njih je i činjenica da bi to značilo istrebljenje bilo kakvog oblika privatnosti. Kako god pokušali prodati prednosti tih uređajčića, ta činjenica nikada ne može biti dobra. Ali to je smjer kojim neću poći u ovom postu.

Tijekom jedne scene u tom istom filmu, Tom Hanks, koji glumi karizmatičnog i simpatičnog lika po uzoru na Steve Jobsa (iako Hanksova tvrtka više podsjeća na nekakav kultaški Google), priča o svom sinu koji je hendikepiran i koji zahvaljujući gomili kamera i gomili ljudi koji ih koriste, može doživljavati nevjerojatna iskustva koja zbog svog stanja ne bi mogao osobno proživjeti.

Steve Hanks
Fotografija: STX Entertainment

To me podsjetilo na jedan drugi, prilično star, ali film koji je jako dobar i koji bi definitivno trebali pogledati. Sa svojom idejom Strange Days bio je ispred svog vremena. Radi se o alternativnoj budućnosti, gdje su ljudi uz pomoć nekakve naprave koja podsjeća na facehuggera bez repa, mogli snimiti svoja iskustva. Naravno, pošto su u pitanju ljudi, snimala su se iskustva seksa, drogiranja, tučnjave, ubojstava i sl. Tada bi “diler iskustvima” prodavao ista onima koji se ne mogu ili ne žele osobno naći u takvim situacijama. Ako ste bili spremni dovoljno platiti, mogli ste “učiniti” bilo što. Bez posljedica.

Na hrpu svega toga stavit ću još i izjavu koju je izrekao izvjesni Ray Kurzweil. Neću sada pisati previše o njemu jer bi potrajalo. Proguglajte nešto i sami. Recimo samo da njegova predviđanja i izjave imaju određenu težinu jer čovjek zna što govori kada je u pitanju tehnologija. Izjava koja mi je zapela za oko bila je ta da će u slijedećih tridesetak godina tehnologija napredovati dovoljno da ćemo zahvaljujući njoj moći aploudati našu svijest u računalo.

Onda sam malo razmišljao i to je, kao i u većini slučajeva, otišlo nizbrdo. Jako mi je teško razmišljati pozitivno kada su ljudi u pitanju. Ali zamislite da tehnologija još malo uznapreduje (što nije teško zamisliti) i uređaji poput onog iz Strange Days postanu dostupni na Amazonu, koji će do tada biti jedina trgovina na internetu. Neki bajker poput Nate Hillsa, moći će s takvom stvarčicom snimiti vožnju na nekoj egzotičnoj lokaciji poput Whistlera. Znam da za neke to nije egzotika, ali za veliku većinu onih koji se smatraju brdskim biciklistima, Whistler jeste i ostati će egzotika. Uglavnom, naš junak je odvezao sve što je želio odvesti i snimio je to iskustvo. Namjerno kažem ‘iskustvo’ jer zahvaljujući tehnologiji nije morao koristiti nikakvu kameru; on je bio kamera. Sada se samo mora priključiti na nekakav uređaj i učitati sjećanje koje je snimio. Može ga ostaviti na nekom servisu gdje ima svoj račun i gdje će ga ljudi moći slobodno skinuti ili će to iskustvo moći naplatiti u Bit Coin-ima ili nekoj drugoj kriptovaluti koja će zamijeniti novac koji poznajemo danas.

Svi oni koji si nikada nisu mogli priuštiti aktivni biciklistički odmor u Britanskoj Kolumbiji, priuštiti će si slijedeću najbolju stvar. Jer kada nataknu ono čudo na glavu i dotaknu PLAY na ekranu, osjećat će kao da su osobno proveli jedan dan u Whistleru. Zvukovi šume, zvuk guma na zemlji, buka dosadnog i skupog freewheela, svježina vjetra na licu, grčeviti stisak ruku na upravljaču, ubrzano disanje, adrenalin koji kola žilama, dojam potpune kontrole nad biciklom jer ste jeben vozač… Tehnologija će biti toliko dobra da vas nitko neće moći uvjeriti da to iskustvo nije vaše iskustvo. I što je u tome loše?

VR Not Mountain Biking
Fotografija: Widerun

Oukej, imam bolja pitanja. Poznavajući ljudsku prirodu, što mislite koliko će ljudi uopće htjeti voziti bicikle kada znaju da postoji nešto jednako dobro ili čak i bolje? Da, oni pri tome neće fizički napustiti svoj dom, ali njihova osjetila to neće moći raspoznati. Zašto bi vozili svoje plastične bicikle stare nepunih godinu dana na mjestima koja su im dosadila kada se mogu naći na drugom kraju Zemlje, na mjestu koje inače nikada ne bi vidjeli i voziti tamo s vještinom kakvu sami ne posjeduju?

Ljudi na sve moguće načine pokušavaju pobjeći od svojih svakodnevnih života. Igre za konzole ili PC? Jebene društvene mreže koje, ironično, služe svemu osim druženju? Spojite to dvoje, dodajte ogromne naočale i imate virtualnu stvarnost. Koju ćete, naravno, moći podijeliti s vašim “prijateljima”. Jer stvarna stvarnost više nije dovoljno dobra. A to su sve beblji koraci s obzirom kakve nas stvari  očekuju u relativno bliskoj budućnosti.

Uvjeren sam kako će ljudi “bježati” sve više i više. Ako to već sada čine s vrlo primitivnim sredstvima, budite sigurni da će napredak tehnologije samo potaknuti odmak od stvarnosti. Jer tko ne bi htio biti netko drugi, bolji, brži, jači, vještiji, kada je sve to tako blizu, nadomak ruke?

A kako bi stvari bile još blistavije, umjetna inteligencija više ne izgleda kao nešto što se događa samo u Hollywoodu. Događa se. Zaista. Mnogi to vide kao nešto pozitivno. Ja, naravno, ne gledam na to toliko pozitivno. Ne vjerujem da će nas zadesiti scenarij s nekakvom verzijom Skynet-a, ali ako stvari izmaknu kontroli, bit će sranja. Sjećate li se nekog trenutka u povjesti čovječanstva da stvari nisu izmakle kontroli nakon značajnog izuma ili otkrića? Ništa mi ne pada na pamet.

Ali nemojte da vas to opterećuje. Ima puno vedrijih tema na Facebook-u. Najbolje je gledati pozitivno na to: ionako ćete do tada svi biti mrtvi. A opet, možda vam netko puno paranoičniji od mene kroz dim marihuane, kaže “Čovječeee, ali mi smo već spojeni u Matriksss…“.

Naslovna ilustracija: Tom Hotovy

2 Komentara

  • šumski

    29/12/2017 u 18:16 Reply

    jebo virtualu..kad ćeš do Zokare na ril sešn

    • Neradnik

      29/12/2017 u 18:37 Reply

      Možda već u nedjelju.

Objavi komentar