“I went Pro.”

Promijeniti mišljenje je u redu. Ili nije? Ipak jeste. Mmmmda, vjerujem da jeste. Oukej, da ne bude zabune, ako mijenjate mišljenje kako biste jednostavnije lagali i obmanjivali te na taj način ostvarili nekakvu materijalnu dobit ili pridobili nečiju naklonost ili glasove (podsjeća li vas to na neke osobe koje provode dio svog vremena u prostoru kojeg nazivaju “Sabor”?), onda ste šupčina.

Ili ako ste jedna od onih osoba koje su predugo bile uljuljane u svoju krhku verziju stvarnosti, koje se grčevito drže svojih uvjerenja, koje traže osjećaj sigurnosti koji pruža grupa istomišljenika i koje odbijaju prihvatiti bilo kakav argument koji bi mogao raspršiti njihovu iluziju jer ne mogu prihvatiti mogućnost da su dobar dio života proveli u zabludi, vjerojatnost da ćete promijeniti mišljenje o gotovo bilo čemu ravna je nuli. Tek sam nedavno saznao da postoje ljudi koji u današnje vrijeme čvrsto vjeruju kako je Zemlja ravna ploča. Ako se odlučite uvjeriti ih u suprotno, hej, mogu vam samo poželjeti puno sreće.

Ego također zna biti velika prepreka. Vjerojatnost da će osoba promijeniti mišljenje i biti otvorenog uma znatno je veća ako joj ego ne izlazi na guzicu. Ali ne želim se ovim primjerima zavući u psihološku rupu jer nemam dovoljno znanja o psihologiji kako bih se iz nje i izvukao, već ću pričati o situaciji kada promijenite mišljenje jer ste shvatili kako vaš čvrsti stav po pitanju nečega vama više-manje važnog i nije baš tako čvrst i kako postoje jako dobri argumenti zbog kojih bi trebali razmisliti o promjeni mišljenja. Pogotovo ako to znači da je ta promjena dobra za vas.

To što sam ovaj post počeo relativno ozbiljno pričom o promjenama nikako ne znači da ću se ispovjediti kako sam promijenio mišljenje u vezi hardtaila. Shvaćam prednosti full suspenzije i nikada neću tvrditi kako iste ne postoje, ali stražnji amortizer još uvijek mi ne treba u životu. Kao ni SPD. Ali ovom prilikom definitivno će biti riječi o patikama.

Prije nekoliko mjeseci otišao sam na posao u Impactu kako bi mi stopala predahnula od radnih cipela. Već sam pisao o tim patikama. Obuo sam dosta Five Ten-a u životu, ali to mi je bio treći par Impacta i dosta dugo vjerovao sam kako su baš to najbolje patike koje su Five Ten-ovci izmislili. Barem za mene. Jedan stariji gospodin s posla primjetio je što imam na nogama i počeo postavljati pitanja o tome kako sam zadovoljan patikama, kakav je grip, propuštaju li vodu, i slično. Prije nego sam počeo sa hvalospjevima, zastao sam, pogledao Five Ten i, na moje iznenađenje, pitao ga želi li ih kupiti. Probao ih je, ja sam mu predložio razumnu cifru i u glas smo rekli “Prodano!”.

I tek tako riješio sam se Sam Hilla. Udomio sam ga. Mrzim rastanke i priznajem da mi se malčice steškalo. Ali tješila me činjenica da će im biti lijepo s novim vlasnikom. Imati će dug i ugodan život jer neće biti često u doticaju s pinovima. Nakratko me mučila pomisao kako sam pogriješio i kako je to bila impulzivna prodaja, ali ništa tu nije bilo impulzivno. Koliko god sam volio te patike, s vremenom sam, polako ali sigurno, promijenio mišljenje u vezi njih. To ne znači da one nisu dobre, daleko od toga, ali ispostavilo se kako Five Ten ima patike koje su za mene puno bolje od Impacta, koliko god se ja zaklinjao u njih. Prije nego se posvetim novim 5.10, evo nekoliko fotografija poznatih patika na još poznatijim nogama. Za oproštaj.

Sam Hill 2 Collage
Fotografije: Sven Martin, Dave Trumpore

Nedugo nakon što sam se riješio glomaznih astronautskih bakandži, investirao sam u Freerider Pro. Pročitao sam gomilu rivjua u kojima nisu mogli izmisliti dovoljno lijepih riječi kako bi nahvalili te patike. Pomoglo je i što sam ih imao priliku držati u rukama i na nogama prije nego sam potegnuo kreditnu karticu. Nakon tri mjeseca života sa Freeriderom Pro mogu reći da rivjui nisu lagali. Baš naprotiv. Nakon svega što sam pročitao i svega što sam obuvao tijekom godina, mogu se složiti kako je ovo najbolja patika za flat pedale koju je Five Ten napravio do sada. Ako očekujete recenziju, ima puno boljih mjesta na internetu za to. Ja ću samo iznijeti neke utiske nakon našeg kratkog i ugodnog druženja.

Five Ten Freerider Pro

Prvo i najočitije jest nedostatak težine. U usporedbi s Impactom, koji mi je najsvježiji u pamćenju, imaju manje materijala u svakom pogledu. Najbolji primjer bila bi usporedba bodybuildera i powerliftera. Impact je onaj prvi, nakljukan steroidima, s mišićima neprirodne veličine, te krvnim žilama i očnim jabučicama koje izgledaju kao da će prsnuti svakog trena. Freerider Pro je u usporedbi s Impactom kao powerlifter. Nije ni približno toliko velik i uopće ne djeluje impresivno kada stoji pored njega. Ali na njemu nema suvišne mase. Svaki gram je tu sa svrhom i razlogom i zahvaljujući tome bez ikakvog problema može podići sve što i bodybuilder.

Biti će vam puno jasnije ako pogledate fotografije. Dakle, Impact je na lijevoj. Freerider Pro je desno. Vidite o čemu pričam?

Bodybuilder VS Powerlifter

Nema ničeg suvišnog na Freerideru Pro. Doslovno, tu je sve što trebam i ništa što ne trebam. Unatoč osjetnoj razlici u težini u usporedbi s Impactom, pružaju vrlo solidan osjećaj. Kao i Impact, neće se savijati preko rubova pedale. Ja volim taj platformasti osjećaj “odvojenosti”. Nedostatak je što se taj osjećaj prenosi i na hodanje u njima. Nisu toliko krute da mi se izuvaju dok hodam u njima, ali definitivno se osjeti da ne hodam u običnom Freerideru. Moram napomenuti da se ništa od napisanog ne odražava loše na grip. Da, imam dobre pedale s velikom platformom, ali ako je grip u banani, to će vrlo brzo biti više nego očito na hardtailu s krutom vilicom. Nakon preko nekoliko vožnji nemam niti najmanju zamjerku na grip.

Ali nisam to morao niti spominjati jer, realno, to nije bilo niti za očekivati. Ne mogu reći da se sjećam jesam li ikada pročitao rivju u kojem se netko žalio na grip Five Ten-a. Ne znam kako to točno Five Ten-ovci uspjevaju, ali već godinama nitko nije postigao ni približan grip i trajnost kao Five Ten sa S1 gumom. To je još značajnije kada uzmem u obzir da su već dulje vrijeme u igri njuške poput Shimano-a ili Specialized-a, koji imaju na raspolaganju pozamašnije resurse. Istina. neke stvari napravili su bolje od Five Ten-a, ali grip nije jedna od njih.

Zanimljivo je koliko je Freerider Pro otporan na vodu. Vozio sam u njima nakon kiše i nisam pazio na njih; svaka prljava baruština bila je moja. Nosio sam ih po bljuzgi i po kiši, na kojoj sam očekivao mokre noge, ali to nije bio slučaj. Pro nije nepromočiv, ali očito je potrebno puno vode kako bi mi noge bile mokre. Ja ću mirno spavati s tim saznanjem. Ne planiram testirati patike u ekstremnim uvjetima za potrebe znanosti, ali ako me spopadne nekakvo orkansko nevrijeme, svavako ću iznijeti svoja zapažanja nakon toga.

Još ih nisam prao jer nemam problema sa smradom stopala, a i više mi se sviđaju kada su prljave, tako da ne mogu reći koliko im je sušenja potrebno nakon pranja u perestrojki. Ako se osuše upola brže od Impacta, ja ću biti presretan. Impact je bio grozan u tom pogledu. Nakon svakog pranja dobio bih veći račun za vodu; bilo je nevjerojatno koliko je vode mogao upiti u sebe. Što nadalje znači, ako bi ih oprao danas i ostavio da se suše pored peći, mogao bi se nadati da ću ih obuti negdje oko pravoslavnog Božića.

Ako ću još malo cjepidlačiti, Monsterovska kombinacija boja na Impactu bila mi je draža od Sithovske na Freerideru Pro. Ali to je jedan od nekoliko problema prvog svijeta s kojima ću nekako morati naučiti živjeti.

Naslovna fotografija: Five Ten

Nema komentara

Objavi komentar