Šaptač Porscheima

Za potrebe posta zanemariti ću utjecaj koji ovaj auto ima na okoliš, kao i broj krava koje su dale život kako bi unutrašnjost Singera izgledala ovako dobro. Osim toga, da se primjetiti kako je vlasnik dotične skulpture na kotačima sklon dramatiziranju i malo preozbiljno shvaća nešto tako neozbiljno poput auta koji mu najveći dio vremena služi jurnjavi po slabo prometnim cestama zbog jurnjave same. Zato nemojte previše obraćati pažnju na njegovo racionaliziranje činjenice da si može priuštiti Singera.

Nemojte misliti da bilo čime osuđujem onog osjećajnog vlasnika 911-ice. Da si mogu priuštiti Singera, učinio bih to bez razmišljanja. Jer, ehmmm, kako da to sročim…? Recimo da je ono što Singer radi s Porscheima jedini način kako Porsche može postati nešto više od Porschea. To nikako ne znači da se radi tek o nekakvoj konfekcijskoj preradi sa čipom, spojlerima i felgama. Ovi momci odvode stvari jako daleko. Ako želite saznati nešto o Singeru, ovo je dobar intervju s čovjekom koji stoji iza najboljih 911-ica na Zemlji. Koja je okrugla.

Ali onaj rječiti gospodin rekao je nešto dobro. Voziti ovakav auto zahtjeva vašu nepodjeljenu pažnju.Što me podsjetilo na jedan stari post koji sam napisao i u kojem sam usporedio hardtail sa klasičnim sportskim automobilom. Ljudima se svidjela moja analogija, ali vjerojatno su u pitanju bili samo ljudi koji voze hardtail.

Npr. jedan Rimac može voziti krugove oko ovog Porschea, ali iskreno, boli me falus za to. Isto kao što me boli i za sve one plastične biciklističke kreature koje je sve teže razlikovati jedne od drugih. Znam da si svatko tko vozi automobil ne može priuštiti jednu 911-icu sa strane, ali svatko tko vozi brdski bicikl trebao bi imati hardtail. Makar kao drugi bicikl. Uopće me ne zanima koliko je netko dobar na biciklu (ili koliko misli da je dobar) ili po kakvom terenu vozi, ali svatko bi trebao imati barem jedan hardtail. Hej, dobro je za dušu.

Naslovna fotografija: Petrolicious

Nema komentara

Objavi komentar