Sat vjeronauka

Saint Tailwhip

Nisam religiozna osoba. Ali nije da sam odgajan da budem takav. Prije bih rekao kako sam imao odriješene ruke po tom pitanju. Mogao sam se zarediti ili se našminkati i žrtvovati kokoši Nečastivome. Štogod. Izabrao sam se ne zamarati i gubiti vrijeme na sve od navedenog i ispostavilo se kako nisam pogriješio, jer nisam jedan od onih osoba kojima je potrebna vjera kako bi se nosili sa životom.

Ako vam vjera pomaže kako bi funkcionirali i ako vam posjeti crkvi i molitve služe kao prijeko potrebni oslonac u vašem životu, pretpostavljam da je to u redu. Ovom prilikom potpuno ću zanemariti da vjera nema nikakve veze s racionalnim razmišljanjem. To bi vam mogao reći bilo koji svećenik, ali sumnjam kako bi naišao na razumijevanje. Drugim riječima, pobožna rulja bi ga živog razapela za primjer drugim svećenicima kojima bi moglo pasti na pamet propovjedati o onom što stvarno misle.

Ovaj komentar ne znači da imam nešto protiv sljedbenika bilo koje vjere. Naravno da nemam. Osim ako ste scientolog. Ili ako ste na religioznoj estradi. Ne podnosim vjerske bendove. Ono što mi stvarno smeta su licemjerni čitači biblije koji su spremni moralizirati o previše toga. Ja vama ne pametujem kako da najbolje mlatite vaše žene, šuljate se oko dječjih igrališta ili kako da izvučete posljednju kunu od priglupih vjernika. Zato zadržite svoju vjeru i pametovanje za sebe i sve će biti u redu.

Ali, za potrebe ovog posta, pretpostavit ću da za nastanak Zemlje i svega na njoj nije trebalo više od četiri milijarde godina, već je sve bilo gotovo za šest dana, plus dan predaha. Dakle, pretpostavit ću da Bog doista postoji. I ne samo Taj bog, već i svi ostali bogovi. Znači, imamo Alaha, egipatske bogove, grčke bogove, indijske bogove, afričke bogove, skandinavske bogove i sve ostale bogove koje nisam spomenuo, a bili su (ili su još uvijek) predmet štovanja primitivnih ljudi. Scientološkog boga i one nogometne neću spominjati čak ni hipotetski.

Sad kada imamo pozamašan broj izmišljenih bića, mogu slobodno pretpostaviti da postoji i bog bicikala. Napokon, zašto ne? To nije ništa iracionalnije od vjerovanja u sve entitete u koje su ljudi vjerovali otkada postoje. Kakav bi bio taj bog? Kako bi izgledao? Kakav bicikl bi vozio? Tumačenja bi bilo vjerojatno koliko i biciklista. Vjernici nisu baš osobe od povjerenja, pošto nitko od njih ne barata pouzdanim informacijama iz prve ruke. Npr. iz svega što se priča o ovom našem najpopularnijem Bogu, mogu zaključiti da ima dobre namjere. I to da one teško dolaze do izražaja zbog njegove megalomanije, egoizma i ponosa. Vrlo je moguće da je i pomalo nesiguran. Jer, svima je jasno kako pored milijuna cmizdravih vjernika koji mu se neprestano obraćaju, ima previše posla na grbači, čak i za jedno božanstvo. Ali On to nikada neće priznati. Stoga, moram reći da je doista uporan. Jer svako drugo božanstvo odavno bi popizdilo i napravilo neki kvalitetniji potop ili masovniju kugu, i konačno se odmorilo. Aaaali ne i naš Bog! Tako da mislim kako se ispod svih njegovih mana i specijalnih efekata krije relativno dobar momak. Ponekad.

Što se biciklističkog boga tiče, zamišljam ga u stereotipno bijelim hlačama, bijeloj majici i bijelim patikama; srednje duge kose i brade, izgleda kao da je u kasnim tridesetima i u dobroj formi; vozi bijeli brdski hardtail s krutom vilicom i jednom brzinom. Njemu ne treba suspenzija i više od jedne brzine, jer ipak – on je bog. Ali ovaj bog ne obitava u oblacima ili pod zemljom, već je cijelo vrijeme na površini, među nama, svugdje gdje postoji bilo kakav oblik biciklističke staze. To je njegovo kraljevstvo. Na svim biciklističkim stazama koje postoje, bilo u šumama, na planinama, u gradovima, On je tamo. One nikada ne priča i nikada ne staje. On samo vozi. Energičnim, ali elegantnim pokretima pedala, pogleda uvijek usmjerenog u daljinu, bez imalo napora.

I kada god ste na biciklu, u prirodi, u bespućima ili u žarištima civilizacije, On je s vama. Sa svakim vašim okretom pedale. On je jedno pasivnije božanstavo koje ne traži ništa od vas, ne obraća vam se i ne miješa se u zemaljske poslove. Uglavnom, ni ne primjetite da je tu. Kao da i ne postoji. Da nije takav, siguran sam kako se neke stvari ne bi dogodile. Kao npr. debeli bicikli. Ali, on je takav kakav jeste i ne osuđuje vas, bez obzira kakav bicikl vozite. Ah da, i jako vas voli.

I sve je to lijepo, ali kao i uvijek, problemi nastaju sa sljedbenicima. Previše je tu tumačenja, izmišljotina, svojatanja, sekti, nevjernika… Jer što će se dogoditi? Već vidim velike crkve s ogromnim parkiralištem za bicikle i gomilom pedalirajućih vjernika koji više vremena provode u crkvi umjesto na biciklu; svećenike koji propovjedaju protiv pojedinih standarda i biciklističke odjeće koja otkriva previše, a sve to dok mašu biciklističkom verzijom neke knjige koja navodno sadrži vrlo pouzdane informacije u koje ne bi trebalo sumnjati.

Naravno, biti će i onih vjernika koji su uvijek veći vjernici od drugih i koji smatraju kako njihovom Bogu svakodnevno treba prinositi žrtvu i u tu svrhu treba patiti na usponima na putu ka otkupljenju i odricati se grešnog zadovoljstva i ekstaze koje pružaju spustevi, jer svi spustevi su spustevi u Pakao. Pedalirajuće Jehove koristiti će bicikle kako bi još učinkovitije širili Božju riječ i svoj neodoljivi šarm.

Nastajati će i komune s gomilom hipstera na njihovim fiksijima s preuskim kormančićima i bez kočnica, koje će predvoditi neki uredno podšišani karizmatični samoprozvani mesija koji će jebavati sve sljedbenike, bez obzira na spol. Biti će tu i raznih sekti SPD-a, single speeda, itd. Da ne spominjem kako će neki drugi s turbanima na kacigama svaki put kada netko nacrta karikaturu Alaha na debelom biciklu, iskoristit to kao izliku da oblače bickiklističke tajice s eksplozivom umjesto uloška i da pozivaju na džihad.

Neki drugi narodi imati će cijeli peloton božanstava!

I naravno da će ljudi neprestano ulaziti u sukobe oko bitnih stvari, kao npr. kakav bicikl vozi bog i koji brand je u pitanju; neki nevjernici će huliti i tvrditi kako je bog Wade Simmons; biti će i mnogo onih koji će voziti bmx, slušati black metal, nositi mamino sjenilo za oči i štovati Sotonu.

Vjerujem kako će jednoga dana bog jednostavno stati, po prvi put u eonima, pogledati sve što se događa, spustiti glavu i progovoriti po prvi put ikada, i reći: Jebeš ovo, odoh voziti.

Nema komentara

Objavi komentar